KADA SABIRATI LEKOVITO BILJE?
Biljka ne sadrži uvijek jednake količine aktivnih tvari,koje je čine Ijekovitom, te je zato veoma važno u koje je vrijeme brati. Istotako, pojedini dijelovi Ijekovitog bilja ne sabiru se u isto vrijeme.
Citavazeljasta biljka sabire se tek onda kada je zrela za razmnožavanje, tj. kadapočinje cvjetati. To je vrijeme kada ona u svojim nadzemnim dijelovima,posebice u listovima, sadrži najviše aktivnih tvari. Kod višegodišnjihzeljastih biljaka prilikom branja valja biti oprezan. Biljku se ne smije čupatiiz korijena, nego rezati samo mlađe dijelove, a ostavljati starije prizemnedijelove koji će se ponovo pomladiti. Takvim opreznim branjem stabljike biljkase pomlađuje i štiti od uništenja.
Listovi seberu kao i stabljika, uglavnom u početku cvatnje, što je znak da je potpunorazvijena i da sadrži najviše aktivnih tvari. Pri kraju cvatnje,pogotovo kad se plod formira i dozrijeva, Ijekovito bilje, redovito, posjedujenajmanji sadržaj aktivnih tvari. Kad se beru listovi, obratiti pažnju da buduzeleni, razvijeni i bez nametnika. Listove biljaka što sadrže eterična uljapotrebno je što brže osušiti i pohraniti. Nakon što se osuše, listovi morajusadržavati približnu boju koju su imali dok je biljka bila u svježem stanju.Promijeni li se znatnije boja, to je znak da su u biljci nastale promjene usastavu važnijih tvari i da nije za Ijekovitu upotrebu.
Cvjetovi se beru u vrijeme njihove pune razvijenosti, štoznači, prije nego su ocvali. Kad se cvjetovi trgaju ili režu, valja paziti dapeteljka bude što kraća. Isto tako, ne bi bilo dobro kad bi cvjetove trgali bezpeteljki. U tom bi slučaju cvjetovi ubrzano gubili aktivne tvari. Sušiti ihbrzo i paziti da na njima ne bude insekata.
Plodovinamijenjeni liječenju beru se neposredno prije sazrijevanja. Mesnatiji plodoviteže se suše pa se zato uglavnom ižlažu većoj toplini u tankim kriškama.
Kora seobično sabire u proljeće jer se tada najlakše guli s drveta. Koru guliti smlađih grana, ne starijih od dvije do tri godine. Ta je kora manje ispucala iviše je glatka, a sadrži više aktivnih tvari.
Podzemni dijelovi dvogodišnjihIjekovitih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine. Kodvišegodišnjih biljaka podzemni dijelovi sabiru se u drugoj godini. Podzemnimesnati dijelovi Ijekovitog bilja sakupljaju se u ranu jesen prije kiša. Oni sepažljivo očiste od zemlje i suhih dijelova, usitne na manje dijelove i ondasuše, obično na umjetnoj toplini.
U nastavku poglavlja, dajemo upute koji se dio opisanebiljke sabire, u koje vrijeme i na koji se način suše pojedini sabranidijelovi.
U knjizi srno opisali samo one biljkekoje smo preporučivali u pojedinim recepturama. Pored osnovnog naziva Ijekovitebiljke, koji se upotrebljava u Hercegovmi, naveli smo latinski i druge nazive,koji se upotrebljavaju u raznim krajevima naše zemlje.
Sutherlandia fructensis
microphylla
-biljka koja raste na jugu Afrike, odavno
su poznata njezina ljekovita svojstva
-upotrebljava se za liječenje mnogih
bolesti pa i onih teških: rak unutrašnjih
organa,znatno popravlja stanje oboljelih
od AIDS-a, liječi TBC, shizofreniju i
kliničku depresiju
Matičnjak
(Melissa officinalis)
-trajnica s razgranjenom stabljikom
-uzgaj se zbog ljekovitih svojstava i
zbog obilja nektara koji nudi pčelama
-jača srce i smiruje lupanje, "trava za
vedrinu", jer jača sve vitalne
sposobnosti, djeluje protiv "crnih
misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane
živčanom napetošću i gubitka
pamćenja
-ima antivirusno, antibakterijsko i
umirujuće djelovanje.
-od 1611. sačuvala se receptura za
proizvodnju “karmelićanske vode” od
matičnjaka
-oleum melissae, skupocjeno ulje koje
se koristi za izradu parfema ili se
njime
premazuju bolna mjesta na tijelu
(reuma i neuralgije)
Gospina trava, kantarion
(Hypericum perforatum)
-raste uz rubove šuma, suhi brežuljci,
polja, livade, kamenita mjesta
-biljka ima fitocidno djelovanje od
kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki
bacili dizenterije, TBC i druge bakterije
-ulje od gospine koristi se za vanjsko
liječenje rana, za rane koje teško
zacjeljuju te za starije opekline
-za pripravak lijeka uzima se biljka sa
cvjetovima i bez korijena
Stolisnik, hajdučka trava
(Achillea millefolium)
-trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska
|
Stolisnik, hajdučka trava |
trava, sporiš,kunica, hajdučka trava
-višegodišnja biljka, visine do 80 cm
-poznata je od davnih vremena (spominju je Hipokrat i
Plinije)
-djeluje protuupalno, zacjeljuje rane i zaustavlja krvarenje
-djelotvoran je protiv grčeva, smiruje srce i krvotok
(preporučuje se osobama sklonim angini pectoris)
Majčina dušica
(Thymus serpyllum)
-najdjelotvornija stvar u majčinoj dušici je timol –
eterično ulje tamno crvene boje
-najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata
poslije podne
-lijek: za izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko
sredstvo,protiv kašlja, hripavca, za jačanje
želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak
kod oboljenja želuca i crijeva,naročito smanjuje
želučane grčeve, kod nesanice odraslih,
vrtoglavice, bljedoće i slabokrvnosti.
Gavez
(Symphytum officinale)
-nalazimo ga na vlažnim mjestima, u
blizini seoskih dvorišta, jarcima, uz vode i
na vlažnim livadama
-kao lijek se najviše koristi crni korijen
-lijek: protiv plućnih bolesti, kašlja i grčeva
-u prahu se stavlja na svježe rane,
pomaže obnavljanju tkiva
Trputac/bokvica
(Plantago sp.)
-djeluje protiv upale kože i sluznice,
liječi zubobolju i čisti krv
Neven
(Calendula officinalis)
-jednogodišnja biljka, visina 30-50 cm
-podrijetlo: mediteranska biljka
-srednjevjekovni spisi opisuju njegova
ljekovita svojstva: koristio se kao lijek
protiv žutice, kuge i raka
-cvjetovi nevena se smatraju se
univerzalnim sredstvom za rješavanje
kožnih problema
-nevenovi cvjetovi koriste se i kao
prirodna boja
Pelin
(Arthemisia absinthium)
-biljka visine 0,5 do 1m
-ljekoviti su cvjetni vrhovi s listićima
-ulje sadrži terpen te oko 3-10 % tujona
(otrov)
-upotrebljava se u liječenju loše probave,
slabog apetita, podrigivanja, žgaravice,
glista , bolesti jetre, slezene, bubrega,
žutice,groznice, grušanja krvi i mokraćnog
mjehura
-znakovi trovanja: povraćanje, zbunjenost,
glavobolja i nesvjestica (predoziranost u
upotrebi protiv glista, prekomernog
uživanja pelinkovca, izazivanja pobačaja)
Verbena, željezarka
(Verbena officinalis)
-kao lijek se upotrebljavaju vrhovi
dijelovi, cvjetovi i listovi
-stari su Rimljani biljku upotrebljavali
za čišćenje žrtvenika podignutih
Jupiteru
-pridavali su joj moć koja junacima
pribavlja neranjivost pa i besmrtnost.
ALPSKA RUZAili PJENIŠNIK —rhododendron ferrugineum
Drugi nazivi: sleč, crvena alpska ruža, gorska ruža,rododendron.
Opis biljke: alpska ružaili pjenišnik planinska je biljka što raste isključivo na visokim planinskimpodručjima. To je zimzelena i trajna biljka što raste u grmovima. Listovi sukožasti i jajastog oblika. S gornje strane listovi su tamnozeleni, a s donje upočetku žutozeleni, a poslije smeđi, nalik rđi, i Ijuskavi. Cvjetovi su crveneboje, zvonasti, skupljeni u grozdaste cvatove.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do kraja kolovoza.
Stanište: Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom navisinama od 1500 do 2500 metara.
Ljekoviti diobiljke: listovi koji se beru neposredno prije cvatnje biljke.
Ljekovito djelovanje: alpska ružaili pjenišnik Ijekovita je biljka kojom se pospješuje izlučivanje znoja imokraće. Koristi se, zatim, u liječenju reumatizma zglobova, bolova u mišićima,uloga(gihta) i neuralgičnih bolova.
ANĐELIKA — angelicasilvestris
Drugi nazivi: angelika,anđeoski korijen, anđeosko drvo, kravojac, divlja pirevina, siriš, šiviz.
Opis biljke: anđelika jedvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilično je nalik kimu i anišu. Doseževisinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavičasteboje. Razgranjuje se samo na gomjim dijelovima. Listovi su veliki, dvostruko itrostruko razdijeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvijet je štitac sazelenka-stirn i žućkastobijelim cvjetićima. Ogranci štica imaju kratke,čekinjaste zaštitne listiće. Korijen je sineđe do crvenkastosmeđe boje. Miriskorijena je jako aromatičan i ugodan, a okus sladunjav, poslije oštar i gorak.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.
Ljekovito djelovanje: čaj od listova anđelike griježeludac, čisti krv i rnokraćni mjehur. U mješavini s drugi.m biljkama izlučujeotrovne i pokvarene sokove iz krvi, želuca i crijeva te otklanja trbobolju,nadimanje, dizenteriju, grčeve i otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluzu prsirna, bolesti grla, a isto tako, veoma je koristan u liječenju kožnihbolesti i osipa.
Anđelika je jedna od najstarijihIjekovitih biljaka, koja do danas nije izgubila na vrijednosti. Naziv, anđeoskiili sveti korijen« dobila je za vrijeme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujućikorijenu anđelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. cme smrti.
ANIŠ — pimpinellaanisum
Drugi nazivi: anason,anis, slatki janež, slatki komorač, slatki kopar, slatki kumin.
Opis biljke: aniš jejednogodišnja biljka koja izraste od 1/2 do 1 metra visine. Ima granatu,pahuljavim dlačicama pokrivenu šupIju stabljiku, s okruglasto nazubljenim,srednjim — dvostruko perastim, a gomjim — uskim lancetastim bijelim cvjetićima.Najdonji listovi sastoje se od 3 okruglasto urezana listića, srednji listovi suprstenasti, a gornji usko krpasto razdijeljeni. Plod je jajastog oblika, premavrhu sužen, a sa strana malo stisnut, dugačak 3 do 6 mm. Boja ploda jesvijetlozelenosiva.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljava plod, odnosnozrelo sjeme što se sabire samo po suhom vremenu.
Ljekovito djelovanje: sjeme anišadjeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu iodvod štetnih sokova iz organizma te čisti krv i jača živce. Cisti od sluzipluća, želudac, mjehur i bubrege, jača probavne organe, popravlja neurednumenstruaciju te otklanja nesanicu.
ARIŠ — larixeuropaea
Drugi nazivi: arič,ariševina, gorski mecesan, macesan. Opis biljke: ariš je jedinocmogorično drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmeđom ispucanom korom išiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankimizdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju.Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ienski cvjetovi razvijaju u malešišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smolaima miris na balzam, a okus poput terpentina.
Vrijemecvatnje: travanj i svibanj, a sjeme sazrijeva u listopadu istudenom.
StaniSte: arišponajbolje uspijeva u planinama, a često sačinjava goleme šumske prostore. Brzoraste i zbog toga se sadi i uzgaja.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se skupljaju zeleni češeri uproljeće i početkom Ijeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen.
Ljekovitodjelovanje: iglice i mladi češeri koriste se za pripremanje uvarka,za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jakoslabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga zaliječenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Caj pripremljen od koreariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu uzglobovima, osip i čireve.
Smola pripremljena s vinom i medom čistizačepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega imokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.
ARNIKA iliMORAVKA — amicamontana
Drugi naz.ivi: brđanka, veprovac, vučji zub.
Opis biljke: arnika ilimoravka je dugotrajna, aromatična biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno imalo razgranato s jednom cvjetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malonazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvijet je glavica s jezičastimvjenčićem na vrhu stabljike i proSirenim cvjetovima koji imaju pricvjetnelistiće. Cvjetovi su žuti ili narančastocrveni.
StaniSte: raste na suhim livadama, obroncima i brdima.
Lfekovitidijelovi biljke: za lijek se koriste cvijet, korijen,odnosno podanak i listovi. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje uprolječe. 1 cvijet i korijen amike ili moravke potrebno je brzo sušiti, daodviše ne ishlape.
Ljekovito djelovanje: amika ilimoravka, prije svega, koristi se u liječenju rana, pri čemu ublažava bolove ipospješuje njihovo zacjeljivanje. U tu svrhu priprema se tinktura od moravkešto se razrjeđuje s vodom. Korisna je, također, u liječenju grla te s drugimtravama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanjecirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.
BEDRENIKAOBICNA — pimpinellasaxifraga
Drugi naziv: velika siljevina.
Opis biljke: podzemnastabljika joj je razvijena. Listovi su perasti.
Vrijemecvatnje: cvate ružičastobijelim ili žutim cvjetićima od lipnja dolistopada.
Stanište: raste nasuhim livadama, uz putove i šikare i naraste do 80 cm visine.
Ljekoviti diobiljke: u proljeće i jesen sabire se podanak kojega je mirisnalik mirisu klinčića. Suši se u hladu na mjestu s mnogo zraka.
Ljekovito djelovanje: koristi seza liječenje živaca, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, slabokrvnosti ibubrega koji su oboljeli od bubrežnog
kamenca.
BOKVICAŽENSKA ili TRPUTAC VELIKI — plantago major
Druginaz.ivi: paskavica, pitoma bokvica, široki trputac, velikabokvica, bukvica.
Opis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ilitrpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, narubovima djelomično ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima ističe seuglavnom 7 provodnih žila. Cvjetna stapka je uspravna i okrugla a cvjetniklasić je duguljastovaljkast.
Stanište: bokvicaženska ili trputac veliki može se naći na zapuštenim livadama, pustimzemljištima, stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokihplaninskih područja.
Ljekoviti diobiljke: za lijek se sabiru samo listovi, a suše se u tankimslojevima na hladnom i prozračnom mjestu.
Ljekovito djelovanfe: koristi sekao sredstvo za liječenje rana i čireva jer suzbija upale. Isto kao bokvicamuška ili trputac muški, koristi se kao lijek protiv kašlja i za rastvaranjesluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u liječenjubolesti mokraćnog mjehura te čireva na želucu i crijevima.
BOR OBICNI — pinus silvestris
Drugi nazivi: bijeli bor, cam, divlji bor, lucevina, šumski bor.Opis biljke: bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korijen bijelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mladi, njegove grane i deblo pokriveni su smede-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smedom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijeloga bora sastavljene su u cupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali cešeri, koji u pocetku imaju crvenkastu, a poslije smedu boju i postaju drvenasti.Vrijeme cvatnje: svibanj, a sjeme sazrijeva tek u listopadu iduce godine.Stanište: bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskirn podrucjima.Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice cetinara, valja upotrebljavati, po mogucnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (cetine) koje se cuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja Ijekovita svojstva.Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u lijecenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bron-hitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takoder, u lijecenju astme te u lijecenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grceva izazvanih žucnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za lijecenje odredenih boles.ti, iako rjede koriste se i cešeri.
BOSILJAK — ocimumbasilicum
Drugi nazivi: bosiok, bosilje, fasliđan, masliđan.
Opis biljke: bosiljak jejednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sarazgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, bijeli,dvousnati cvjetovi nalaze se u gornjem dijelu stabljike i tvore pršljen.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.
Stanište: bosiljak seuzgaja u vrtovima i loncima. Cijela biljka je veoma ugodna mirisa.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljava cijela biljkasa sjemenom.
Ljekovito djelovanje: bosiljak sekoristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje, liječenje astme izapaljenje bubrega. Koristi se, također, za poboljšanje teka i protiv nesanice.Sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.
BREZA — betula
Drugi nazivi: brez, brezuša, briza, brizovina,metlika.
Opis biljke: postojedvije vrsti breza: bijela ili obična breza i cvetna ili sjeverna breza. Uliječenju Ijekovitim biljem obje imaju jednaku vrijednost.
Breza je 10do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom što semože Ijuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su kosočetvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačkesu 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.
Vrijemecvatnje: konac travnja i u svibnju. Stanište:rasprostranjena je na planinama, a nalazi se pojedinačno ili u skupinama.Najčešće se nalazi na močvamom i vlažnom tlu, i kao ukrasno drvo po parkovima.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se skupljaju sok, rese,listovi i kora. Sok se vadi koncem veljače ili početkom ožujka, a lišće se bereza vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen.
Ljekovitodjelovanje: u prolječe, kad počnu kolati sokovi, probuši se rupa ustablu. U nju se stavi tanka cjevčica pomoću koje dobivamo brezov sok. U sokuse nalazi šećer te, ukoliko ga grijemo da provri, dobivamo brezovo vino. Sok ivino su odličan lijek za liječenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnihkamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Uklanja slabo rnokrenje, bjelančevine umokraći i čisti krv.
Čaj od brezovog lišća i resa pojačavaizlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu,reumatske bolesti i vodenu bolest.
BETONIKA ili KLAŠ — betonica officinalis (stachys o.)
Drugi naz.ivi: betunika, crvena metvica, cistac, gušar, petonika, ranilist, ranjak.
Opis biljke: betonika ili klaš malena je biljka s duguljasto-jajastim crvenim listovima što su nazubljeni na svojim krajevima. Cvjetovi su skupljeni u 10 cm dugacki cvat sa ružicasto-modrim cvjeticima.
Vrifeme cvatnfe: od srpnja do rujna.
StaniSte: betonika ili klaš raširena je po cijeloj Evropi, a nalazi se na vlažnim livadama, svijetlim prozracnim šumama, zatim, na suhim šumskim livadama, suncanim obroncima i brdskim livadama.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek skupljaju se listovi i korijen, i to za vrijeme cvatnje. Suši se na sjenovitom i prozracnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: listovi betonike ili klaša služe u lijecenju rastrojenih i slabih živaca, padavica, žutice, astme, za cišcenje pluca, protiv povracanja krvi, žgaravice, vodene bolesti, reumatskih bolesti, uloga (gihta) i želucanog katara. Korijen se koristi kod povracanja i otrovanja.
BOKVICA MUSKA ili TRPUTAC MUŠKI — plantago lanceolata
Drugi nazivi: konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak.
Opis biljke: bokvica muška ili trputac muški trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima. Na listo-virna je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedim cvijetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac.
Vrijeme cvatnje: od svibnja do pocetka rujna.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvatnje, a sjeme nakon što sazrije.
Ljekovito djelovanje: bokvica muška ili trputac muški sadrži mnoge Ijekovite tvari koje joj daju sposobnost u lijecenju svih oboljenja organa za disanje, osobito kod vece ili manje nakupine sluzne izlucevine. Izvrstan je prirodni lijek kod plucne astme, upale plucnih vrškova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.
