LEKOVITO BILJE 3

HRAST — quercus HRASTLUZNJAK — quercus robur

Drugi nazivi: dub, dubovina, hrast lužnik, lužnihrast, lužnjak, rani hrast.

Opis biljke: hrast se ubraja u najpoznatija drvećanaših krajeva. Razvija se u moćno i veliko drvo, a može doseći visinu višu od40 metara, debljinu 2 do 2 1/2 m i starost više od 1000 godina. Stablo imaveliku krošnju sa raskrečenim svinutim granama i duboko ispucanu, mrkosivumekanu koru. Na gornjim je granama crven-kasta i glatka. Listovi su tamnozelenina kratkim peteljkama, izverugano, krpasto i s obiju strana golo. Žuto-zelenicvjetovi razvijaju se zajedno s liščem. Plod — žir ili želud — duguljast je ijajast, a s donje strane nalazi se u drvenom ovoju u obliku zdjelice ilikapice. Postoje nekoliko vrsti hrastova. Za lijek se najviše upotrebljava hrastlužnjak, što raste posvuda u nizini, rijetko po brdima, zatim hrast crnika —quercus ilex — što raste kao grm ili drvo s kožastim i raznolikim zelenimlistovima. Raste u južnim krajevima naše zemIje — Hercegovini, Hrvatskomprimorju i Dalmaciji. Za lijek upotrebljava se mlado lišće i mlada kora, što seskuplja u proljeće, a plod u jesen.

Ljekovito djelovanje: čaj odmladog hrastovog lišća preporučuje se slabiin Ijudima, rekonvalescentima,tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. Cajpriprernljen od mješavine hrastova lišća i drugih Ijekovitih biljaka koristi seu liječenju čireva svih vrsti, za želudac i čišćenje i jačanje krvi. Uvarak odmlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklostii kad oteknu vratne žlijezde. Čaj od mlade hrastove kore priprernljen s vinom imedom koristi se u liječenju protiv povraćanja krvi iz želuca i pluća, kodkrvavih proljeva, kolere, griže i fistula u čmaru, kada zaustavlja krv iliječi. Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lijek za malaksalost,malokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, od sluzi iz ušiju i dr.Kava od žira preporuča se za čišćenje krvi, kod šećerne bolesti, nadimanja iotvorenih i zatvorenih šuljeva.

IĐIROT —acorus calamus

Drugi nozivi:baban, inđirot, igirot, kalamus, mirisava trska, mirisni korijen.

Opis biljke: iđirot jetrajnica s jako razgranatim podankom koji je s donje strane gusto obrastaokorijenjem. Iz njegovog prednjeg kraja izbijaju mnogobrojni ravni sabljastilistovi visine do 1 metra. Stabljika je trobridna ili četverobridna i u sredininosi cvjetni klip, čunjastog oblika, žućkasto-zelene boje i dužine 4 do 8 cm.Plodovi su crvene boje. U podneblju Srednje Evrope rijetko dozrijevaju pa sebiljka razmnožava vegetativnim putem, tj. pomoću podanka.

Vrijeme cvatnje: u lipnju i srpnju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podanakkoji se kopa u proljeće i jesen, poslije cvatnje, nakon što je lišće počelovenuti. Podanak se ne snnije guliti jer više hlapi.

Stanište: raste uz rijeke i vode stajačice.

Ljekovito djelovanje: iđirotpripremljen kao čaj izvrstan je lijek protiv groznice. za jačanje želuca iživaca. Koristi se kao lijek protiv nadimanja, slabe probave, sluzavostibubrega, uloga (gihta), lupanja srca, raznih nahlada, kašlja, upaljenihsluznica, omaglice, podrigivanja, žutice, čireva i kostobolje. Pomiješan sdrugim Ijekovitim biljem jača i popravlja krv, odstranjuje loše sokove iztijela i liječi vodenu bolest. Oblozi pripremljeni s prahom od iđirota i jakomrakijom lozovačom koriste se kod liječenja raznih čireva, uloga (gihta) ikostobolja.

IVA TRAVA ILIDUBAČAC — teucriummontanum

Drugi nazivi: gorski cmilj, dubčac.

Opis biljke: iva travaili dubčac višegodišnja je polugranasta biljka visine 10 do 30 cm. Stabljike supretežno uzdignute i djelomično odrvenjene. Listovi su bez peteljke, cijeli idlakavi samo s naličja, zbog čega su zelene i sivobjeličaste boje. Cvjetovi senalaze na vrhovima grančica. Sakupljeni su u cvatove glavičasta oblika. Laticesu svijetložute, gotovo bijele boje. Gomja usna je smanjena, a donja jakorazvijena i petodjelna. Cašica je građena od 5 lancetastih zubaca. Gola je ilirijetko dlakava. Veoma je gorka i opora okusa s prepoznatljivim aromatičnimmirisom.

Vrijeme cvatnje: Ijeto.

Stanište: raste posuhim, toplim i krševitim mjestima, uglavnom na visinama oko 800 m i više.Većinom raste na južnim stranama.

Ljekoviti diobiljke: za lijek se skuplja nadzemni dio biljke za vrijemecvatnje. Suši se u hladu na prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: iva travaili dubačac koristi se kao sredstvo za jačanje, liječenje želučanih bolesti,bolesti žučnog mjehura i žučnih putova. U nekim našim krajevima Ijudi imajuneograničeno povjerenje u Ijekovitost te male biljke. Odatle uzrečica: travaiva — od mrtva pravi živa!

ISLANDSKI LIŠAJ — cetraria islandica

Drugi nazivi: islandska mahovina, islandska pletika,planinska mahovina, planinski mah, plućnik.

Opis biljke: premda sečesto naziva mahovinom, islandski lišaj nije mahovina, nego lišaj. Biljka nijeraščlanjena na korijen, stabIjiku i listove. Sastoji se od uspravne, grmunalik, maslinastozelene ili smeđaste steljke, s tamnoružičastim ili bijelimokrajcima. Steljka može biti visoka do 10 cm. Cvijeta nema. Skuplja se uproljeće i jesen. Prije upotrebe i za vrijeme pripremanja mora se jako opreznoočistiti. U svježem stanju islandski lišaj je krhak i lomljiv, svjetlije boje.

Stanište: raste u skupinama, na suhom tlu,osobito u crnogoričnim šumama, na visokim planinama. Mjestimice raste i uravnicama.

Ljekovito djelovanje: čaj odislandskog lišaja koristi se u lije-čenju svih nahlada i upala: prsobolje,plućnog katara, grčevitog kašlja i tuberkuloze, jer čisti i jača pluća. Osimtoga, čisti i jača probavnu sluznicu želuca, crijeva, slezenu, jetru, gušteraču,bubrege i mokraćni mjehur. Lijek je za slabu probavu, neurednu stolicu,proljev, čireve u crijevima i želucu, slaba crijeva, žuticu i šećernu bolest(premda u njemu ima škroba). Čaj od islandskog lišaja preporuča serekonvalescentima, slaboj djeci i slabunjavim trudnim ženama. Preporuča se izdravim Ijudima za povremeno čišćenje i jačanje sluznice.

IVANJSKOCVIJECE ILI ŽUTA BROCIKA — galium verum   

Drugi nazivi: broćac,broćika, ivan-cvet, ivanova trava, sirište, sirištica.

Opis biljke: ivanjsko cvijeće je biljka visine 60 do150 cm. Stabiljka je četverouglasta s četiri izrazito ispupčene linije.Stabljika je na člancima odebljala i provijena tvrdirn dlakama. Sest do osarnlistova, zajedno s uvrnutim rubovima, poredani su u pršljenu jed-nom žilom.Cvjetovi imaju jaki miris poput meda, a okus im je kiseo i trpak.

Vrijeme cvatnje: cvate gustim zlatnožutimcvatovima cijelo Ijeto.

Staniste: biljka jejako rasprostranjena u našim krajevima, a nalazi se na suhirn staništima,livadama, uz putove.

Ljekoviti diobiljke: za lijek sabire se gornji dio biljke u cvatu. Suši se uhladu i na zračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: drži se daje ivanjsko cvijeće ili žuta broćika izvrstan lijek za liječenje svih bubrežnihbolesti, čak i onda kada su svi drugi Ijekovi zakazali. Osim toga, upotrebljavase u suzbijanju svih oštećenja kože — lišajeva, egzema, kožnih nečistoća iprotiv raka kože. Koristi se u liječenju katara želuca i             crijeva .

LEKOVITO BILJE 2

BOROVNICA — vacciniummyrtillus

Drugi nazivi: borovinka, borovnjača, brusnica, crnaborovnica.

Opis biljke: borovnica je malen grm sa čvorastimstabljikama, visine 20 do 30 cm i puzavim korijenom. Mladi listovi jajastog suoblika, s kratkom peteljkom i na rubu sitno nazubljeni. Pojedinačni cvjetovinalaze se u pazuhu lista. Cvjetovi su okruglastozvonastog oblika isvijetloružičaste boje. Plod je sočna crnomodra boba veli-čine graška, koja navrhu završava kružnom udubinom.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, ovisno ovisini i položaju staništa.

Stanište: borovnica uvelikom mnoštvu pokriva tlo crnogoričnih i bjelogoričnih šuma.

Ljekovitidijelovi biljke: listovi se sabiru prije sazrijevanjaplodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru Ijeti,nakon sazrijevanja, a suše se na suncu ili umjetnoj toplini.

Ljekovito djelovanje: listovi se upotrebljavaju protivstvaranja mokraćne kiseline te za liječenje kod povraćanja, proljeva, želučanihgrčeva, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju u liječenju hemoroida,protiv neuredne stolice i slabog teka.

BRSLJAN — hederahelix

Opis biljke: bršljan jedo 20 m duga povijuša s trajno zelenim listovima i mnogobrojnim korijenjem postabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće i kamenje. Pri svojoj osnovistabljika je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gomji listovi poobodu su cjeloviti, dok su donji srcolika oblika i razdijeljeni u 3 do 5režnjeva. Cvjetovi su sitni, izvana mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni upoluloptasti štit.

Vrijemecvatnfe: biljka cvjeta od kolovoza do listopada. Plod je okruglabobica modrocrne boje.

Stanište: bršljanraste po stijenama, ruševinama i šumama. U gradovima se uglavnom uzgaja kaoukras na zidovima.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju listovi iplodovi.

Ljekovitodjelovanje: bršljanov list već u malim količinama djeluje na krvnesudove i srce. Koristi se za liječenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolestiočiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubre-zima, upale mokraćnog mjehura ibijelog cvijeta kod žena. Koristi se, zatim, u liječenju kožnih bolesti, rana iskrofulozne djece (koju je potrebno kupati u uvarku od bršljanova lista).

Bršljanov plod potrebno je opreznokoristiti. Miješanjem s preslicom i nanom koristi se u liječenju nekihunutrašnjih bolesti.

CELER — apium graveolens

Drugi nazivi: ak, cereviz, pitomi celer, celon, selen, selin, zelena.

Opis biljke: celer je dvogodišnja zeljasta biljka s mesnatim i vretenastim korijenom koji ponekad može biti i gomoljast. Stabljika mu je razgranjena, a doseže visinu od 40 do 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, dok su listici klinastog oblika, gore urezani i nazubljeni. Kuglasti plod je rebrast.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna. Cvjeta bijelim i sivo-bijelim cvjeticima, koji su skupljeni u štit s kratkom peteljkom.

Stanište: celer raste kao divlja i kulturna biljka koja se uzgaja u povrtnjacima. Kao divlja raste na obalnom podrucju i na vlažnim podrucjima gotovo cijele Evrope, a nalazi se i na drugim kontinentima. Drži se da je divlji celer otrovan te ga zato ne upotrebljavamo u lijecenju Ijekovitim biljem. Za vrtni ili pitomi celer drži se da je veoma znacajna Ijekovita biljka.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se koristi korijen vrtnog celera koji se kopa od sredine rujna do sredine studenoga. Svježa biljka sabire se od svibnja do konca kolovoza.

Ljekovito djelovanje: celer se koristi u lijecenju vodene bolesti, reumatskih bolesti, gihta (uloga) i pretjerane gojaznosti, kronicnog katara pluca, grceva u prsnom košu, što su povezane s osjecajem straha, nadutosti, slabosti želuca, pomanjkanja teka i bolesti koje su uvjetovane nedostatkom osnovnih tvari potrebnih organizmu. Isto tako, celer poboljšava krv i cirkulaciju krvi.

CIKLA — betavulgaris var. cicla

Drugi naziv: crljena blitva, cveka, cvekla, crvenarepa.

Opis biljke: iz osnovneishodišne biljke, koje je pradomovina obala Sredozemnog mora, proizašle sumnoge kulturne sortne repe. Iz početnog tankog korijena, stoljetnim uzgajanjemdobiven je go moljasti podzemni dio biljke. Iznutra je crvene do krvavocrveneboje, a stabljika i listovi su kod većine sorti crveno nahukani.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podzemnidio biljke. Sabire se u jesen, u rujnu i listopadu. Pohranjuju se u umjerenotople prostorije. Ako se čuva na odgovarajući način, cikla se može sačuvati doidućeg Ijeta.

Ljekovito djelovanje: osnovnodjelovanje cikle je u suzbijanju tumora i liječenju leukemije. Zatim, uliječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju. Osimtoga, koristi se za reguliranje krvnog tlaka, osobito kod bolesnika s niskimkrvnim tlakom; povoljno utječe na živce i rad mozga. Za sve vrsti liječenjakoristi se svježe cijeđeni sok iz cikle, a iz 1 kg cikle može se dobiti 700 do750 g soka. Cikla je, nadalje, korisna u liječenju slabokrvnosti, posebno udjece i mladih osoba, a pospješuje rad želuca, crijeva i žuči.

CUVARKUĆA — empervivumtectorum

Drugi nazivi: cmilić,divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara.

Opis biljke: čuvarkuća jetrajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskamapokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetićizvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a u nekih podvrsti, crveno-ljubičasteili žute boje.

Vrijeme cvatnje: u srpnju i kolovozu.

Staniste: raste pokrovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovonikakvih zahtjeva.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi,Ijeti, za vrijeme cvatnje.

Ljekovito djelovanje: svježeiscijeđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervnerastrojenosti, padavice, nemimih sno-va i straha u male djece. Svježezdrobljeni listovi ili čisti sok koristin se kao sredstvo koje hladi i steže,zatim, protiv čireva, rana, opekotina; za bolna mjesta nastala gihtom te zaliječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se uliječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom(jer ga sok čuvarkuće rastvara).

CICAK — arctiumlappa

Prilog u bojiIV, sl. 1

Drugi nazivi: čičak zeleni, gorki lepuh, konjskičičak, lepušina, repuh, veliki čičak, veliki lepuh.

Opis biljke: čičak je dvogodišnja biljka koja imadugačak i sivosmeđi i vretenasti korijen. U prvoj godini pojavljuju se velikiprizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U dru-goj godiniizraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 1/2 metar. Listovi susve manji idući prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cjevastim,gusto zbijenim cvjetićima, što imaju kukice pomoću kojih lako prianjaju zaodjeću.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna.

StaniSte: raste uz putove, na livadama i neobrađenom zemljištu.

Ljekovitidijelovi biljke: Za lijek se upotrebljavaju korijen,listovi i sjeme. Dvogodišnje korijenje sakuplja se u proljeće i jesen, listovidok su još mladi, a sjeme kad sazrije.

Ljekovito djelovanje: korijen čička djelujeprotuotrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Isto takokoristi se u liječenju veneričnih bolesti, svih vrsti čireva, skrofula, gihta(uloga), zastarjelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. Čajod mladog lišća koristi se u liječenju katara želuca i nadutosti, a dobro jesredstvo i protiv raznih osipa, čireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Sjemečička koristi se za sve bolesti za koje se koristi i korijen i listovi, s timešto sjeme jače djeluje. Sjeme čička koristi se za pravljenje čičkova ulja kojeje jako dobar lijek protiv peruti i ispadanja kose. Korijen, listovi i sjemečička nakon godinu dana gube svoje Ijekovito djelovanje.

CRVOTOCINA — lycopodiumclavatum

Drugi nazivi: lisičjak,lisičji rep, prečica, plavun, zmijina mahovina.

Opis biljke: crvotočina je trajna zimzelena biljka.Nalikuje mahovini i iina 1 do 2 rnetra dugačku puzeću stabljiku što je račvastorazgranjena i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Nastrani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se brojni nježni i sitnikorjenčići. Crvotočina ne cvate jer je papratnjača.

Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se gustenakupine koje na vrhu nose po dva plodna klasa, kao vilice. Truske čine sitnisvijetložuti prah što prianja uz predmete, pliva po površini vode pri čemu sene moči. Taj prah je bez okusa i mirisa, a u vatri lako i izgara.

Vrijeme cvatnje: u kolovozu i rujnu.

Stanište: crvotočinaraste po cijeloj Evropi u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima.

Lfekovitidijelovi biljke: za liječenje se upotrebljava sjemecrvotočine, odnosno spore, što se naziva još i brašno crvotočine. Koristi se,također, i cijela biljka. Cijela biljka sabire se od svibnja do rujna, a suši uhladu.

Ljekovito djelovanfe: »brašno«(truske ili spore) crvotočine upotrebljava se posipanjem oboljelih dijelovakože, posebno u bolesnika koji su prinuđeni dugo vremena ležati u postelji.»Brašno« crvotočine koristi se kod bolesti mokraćne cijevi i mjehura. Budući da»brašno« crvotočine pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline, koristi se uliječenju uloga (gihta) i reumatičnih bolesti. Citava biljka primjenjuje se uliječenju bolesti mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i grčevitihbubrežnih napada, te u liječenju skrufuloze i rahitisa.

DINJICA —sanguisorba minor

Opis biljke: raste povlažnim livadama, grmasta je i visine do 90 cm. Stabljike dinjice su uspravneili razgranate. Listovi se nalaze na dugačkim drškama, a složeni su nasuprotno.Uglavnom ih ima 19, jajoliki su i jako nazubljeni. Na naličju su listovisivkaste boje. Na vrhu stapke nalaze se cvjetovi u obliku glavice kao u luka.Muški cvjetovi nalaze se pri dnu.

Vrijemecvatnje: od lipnja do kolovoza, sa crveno-smeđim cvjetićima. Zavrijeme cvatnje sabire se cijela biljka i suši u hladu.

Ljekovito djelovanje: dinjica sekoristi u liječenju nadimanja i truleži u želucu i crijevima. Korisna je uliječenju običnog i krvavog proljeva, katara u crijevima te proširenog ispuštenog želuca.

DETELINADIVLJA — anthyllisvulneraria

Drugi nazivi: djetelinakamenjarka, mačja djetelina, zečja dje-telina.

Opis biljke: divlja djetelina je polegnuta iliuspravna biljka visine 20 do 40 cm. Pokrivena je svileno sjajnim dlakama. Donjilistovi nalaze se na dugačkim peteljkarna, jednostavno ili perastorazdijeljeni. Na stabljici su listovi sjedeći i neparno perasti. Biljka cvatenarančasto-crvenirn ili grimizno-crvenim cvjetovima koji su složeni u plosnateglavice ovijene prstasto razdijeljenim ovojnim listom.

Staniste: divlja djetelina raste u brdskom vapnenačkom gorju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru cvjetovi zavrijeme cvatnje. Ubrane cvjetove potrebno je što brže sušiti na sjenovitorn izračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: divljadjetelina koristi za liječenje rana. Kao čaj pije se za čišćenje krvi, jačanježeluca te kao sredstvo za otvaranje.

DUBCAC — teucriurnchamaedrys

Opis biljke: postojinekoliko vrsti biljaka istoga naziva. Sve su jako srodne. Raste kao polugrm srazgranatom stabljikom. Ima uske ovalne i duboko nazubljene listove koji sudlakavi. Cvate crvenim, a kadšto i bijelim cvjetovima što su u obliku grozdasakupljeni na jednoj strani. Dubčac ima veoma jak miris. Zbog gorkih tvaridubčac je odavno poznat kao Ijekovita biljka.

Stanište: raste napašnjacima, livadama i karnenjarima naših primorskih krajeva i na rubovimašuma.

Ljekoviti dio biljke: za vrijeme cvatnje sakuplja secijela biljka bez korijena.

Ljekovito djelovanje: dubčacantiseptično djeluje jer uništava mikrobe i bacile. Zbog tih svojstavaodstranjuje trulež u crijevima i želucu. Upotrebljava se, nadalje, protiv svihgroznica, a koristan je u liječenju šećeme bolesti, odnosno gušterače.

DIVIZMA — verbascumthapsus

Drugi nazivi: beloperka, divlji tabak, svećnik, vučjirep.

Opis bilfke: divizma jedvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1 1/2 metar, uspravna je ipokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemnilistovi, a u drugoj naraste samo stabljika. Listovi su krupni i debeli,duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok suoni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sjedeći. Cvjetovi su skupIjeni ugornjem dijelu stabljike u dugačak klas, žute su boje s bijelo ili crvenkastovunastim prašnicima.

Vrijeme cvatnje: cvate od srpnjado kolovoza.

Stanište: raste posunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitu tlu.

Ljekoviti diobiljke: za lijek se skupljaju cvjetovi i listovi u vrijemecvatnje.

Ljekovito djelovanje: svježilistovi koriste se za pripremanje obloga za otekline, hemoroide i lišajeve.Pomiješana s drugim Ijekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolestipluća, posebno suhog kašlja,prsobolje, groznice te za liječenje katara želuca i crijeva i protiv grčevaprobavnih organa. Ulje od divizrne izvanredno je sredstvo za mazanjebolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje. Ulje od divizrne priprema setako da se boca napuni do polovice sitno isjeckanim listovima divizme, prelijese čistim maslinovim uljein, začepi vatom i ostavi na suncu 40 dana.

DRACA — paliurus(australis) spina christi

Prilog u bojiV, sl. 1

Opis biljke: drača je drvenasta grrnolika biljkavisine 3 do 4 metra. Ima veoma jak korijen što prodire duboko u zemlju. Izglavnog korijena izbija sporedno korijenje, koje je, također, vrlo jako. Izstabljike izbijaju ravni izdanci na kojima su pravilno raspoređeni zelenilistići tamnozelene boje jajastog oblika. Na jednom izdanku, usporedno s objestrane nalazi se obično 12 do 15 listića. Iz pazuha izdanka izbijaju mali žuti,jako medonosni cvjetići, slaba mirisa.

Vrijeme cvatnje: u travnju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek seskupljaju dozreli plodovi — mali okrugli »kolačići« prornjera 2 do 3 cm, kojidozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Ljekovito djelovanje: drača jeodavno poznata kao antiseptičko sredstvo što se uspješno koristi kod proljeva,dizenterije (srdobolje), zapaljenja debelog crijeva te u liječenju nervnih ireumatičnih bolesti.

DUNJA — cydoniaoblonga mill.

Drugi nazivi: funja, kunja.

Opis biljke: dunja jedrvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bližisrodnik iako se često pojavIjuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka ismeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo sto su po rubovima cjeloviti i sdonje strane sivo pustenasti. Ima velike cvjetove svijetlocrvene do bijeleboje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabukeili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje selako skidaju. Raste na mjestima gdje uspijeva i vinova loza.

Vrijemecvatnje: od svibnja do lipnja, a plodovi sazrijevaju u listopadu.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju plod,listovi i sjeme dunje.

Ljekovito djelovanje: plod dunjeizvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemenakoristi se u liječenju

rana što nastaju dugotrajnim ležanjembolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kodupaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama.Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju slnznice ždrijela, krajnika idišnih putova. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhanadunja. Budući da dunja steže, preporuča se za liječenje rana, a iznutra zaublažavanje jakih proljeva.

GAVEZ – symphytum officinale    Drugi nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez.  Opis biljke: gavez ima sočnu, grubo dlakavu stabljiku visine 20 do 100 cm. Višegodišnji korijen gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i sočan. Izvana je tamnosmedje do crnkaste boje, a iznutra bijele do svijetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, dugoljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenično poredani i grubo dlakavi po cijeloj površini. Cvjetovi izbijaju tijekom ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobijela do ružičaste ili ljubi-časte.  Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza.  Stanište: gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi. Nalazi se na vlažnim mjestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika predstavlja korov što se teško iskorjenjuje (zbog dužine korijena).  Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju listovi i korijen.  Korijen se skuplja u proljeće i kasnu jesen. Nakon što se iskopa,  opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se posuši, reže na komadiće i do kraja suši na toplom mjestu.  Ljekovito djelovanje: od svih domaćih ljekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, tvar što ponajviše djeluje u stvaranju novih stanica – zbog čega se gavez koristi u liječenju rana, čak i zapuštenih gnojnih rana. Njime se liječe sve vrsti ozljeda: ispucanost, posjekline, lom kostiju, izljev krvi i sl. Korijen gaveza djelotvoran je u liječenju raznih poteškoća probavnih organa, protiv katara želuca (s proljevom ili bez njega), srdobolje, bolesti bubrega i kod prejake menstruacije. Upotrebljava se kod krvarenja želuca, bron-halnog katara, upale pluća, krvavog kašlja i ispljuvka, upale porebrice i dr.

GORCICABIJELA — sinapisalba

Drugi nazivi: gorušica, slačica bijela.

Opis biljke: gorčica bijela ima uspravnu, razgranatustabljiku visine do 60 cm. Ima perasto ili lirasto zarezane listove. Svi su jojdijelovi dlakavi.

Vrijeme cvatnje: cvate od svibnja do kraja srpnjalijepim žutim cvjetovima.

Staniste: raste povrtovima, žitnim poljima i napuštenim mjestima.

Ljekoviti diobiljke: za lijek se koristi sjeme koje senalazi u mahunama. Sabire se u jesen; mora se jako osušiti i čuvati uzatvorenim limenkama.

Ljekovito djelovanje: bijela gorčica upotrebljava sekao lijek u liječenju šećerne bolesti, protiv navale krvi u glavu, bolesnejetre, nesanice, bolesti dušnika, reumatizma, zapaljenja plućne maramice izatvora.

GLOG — crataegus

Drugi naiivi: bijeli glog,bijela drača, bijeli trn, crveni glog, gloginja, glogovac.

Opis biljke: glog jevećinom srednje veličine. Na pogodnim staništima uspijeva i kao čvorasto,razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora jeglatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je raspoređeno trnje dužine do1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svijetloplavkasto-zeleni, a s gomje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovimahrasta, samo što su znatno manji. Bijeli cvjetovi su skup-Ijeni u bogate kitices dugim i kraćim peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje iberu se kad sazriju, u kasno Ijeto.

Stanište: glog sečesto nalazi na rubovima niskih bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, a veomačesto raste u šikarama te uz ograde i živice.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se skupljaju cvjetovi sacvjetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvjetovi i listovisakupljaju se u proljeće. Cvjetovi i cvjetni vršci sabiru se samo s grmova kojisu u punom početnom cvatu. Suše se u tankom sloju pri čemu je potrebno pazitida ne promijene boju. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakondozrijevanja; suše se najprije u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se natoploj peći.

Ljekovito djelovanje: drži se daje glog jedna od najvrednijih i najdjelotvomijih Ijekovitih biljaka za srce.Glog jača i regulira rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnogtlaka, pri čemu ne samo da snizuje povišeni krvni tlak, nego povisuje preniskikrvni tlak u oslabljenog srčanog mišića. Dobar je u liječenju oštećenog srčanogmišića u starosti, kod upale srčanog mišića, u liječenju zakrečenja krvnih žilai angine pectoris. Glog općenito djeluje na smirenje živčanog sistema.

GORCICA CRNA — brassicanigra

Drugi nazivi: crnaslačica, cma gorušica, goruštica, ognjica, senf, slačica.

Opis biljke: gorčica crna jednogodišnja je biljkarazgranate stabljike što doseže visinu više od 1 metra. Listovi su s peteljkom,cjeloviti ili različito izrezani. Gomji su listovi glatki, dok su donji manjedlakavi. Na vrhu stabljike i njenih grana razvijaju se sitni žuti cvjetovi uobliku grozda. Komuške su dugačke 2 do 2 1/2 cm i priljubljene su uz stabljiku.U njima se nalaze sjemenke tamno-crvene do crveno-cme boje.

Vrijemecvatnje: od lipnja do kolovoza, a sjemenke sazrijevaju od kolovozado rujna.

Staništa: crna gorčicanalazi se kao poludivlja na obalama rijeka i šljunčanim i pjeskovitim mjestima.Uzgaja se na tlu bogatom humusom.

Ljekoviti diobiljke: za lijek se sabiru zrele komuške iz kojih se vadi sitnosjeme tamnosmeđe do crveno-crne boje.

Ljekovitodjelovanje: u gorušičinom sjemenu nalazi se otprilike 25 posto ulja.U manjim količinama gorušica pobuđuje tek, pospješuje izlučivanje probavnihsokova i primanje hranjivih tvari. Prevelike količine nisu preporučljive jermogu uzrokovati nadražaj i upalu želuca i crijeva, a u žena još i smetnje umenstruaciji te upalu jajnika. Gorušičino ulje izlučuje se bubrezima i djelujena izlučivanje mokraće, a veće količine mogu izazvati nadražaje bubrega ismetnje kod izlučivanja mokraće.

Najučestalijaupotreba crne gorčice ili gorušice je izvana, u obliku tzv. gorušičinog tijestaili paste. Kao sredstvo za nadražaj kože tijesto, prije svega, djelujeintenzivno na cirkulaciju krvi. Pasta je izvanredno Ijekovita jer prodireduboko u tkivo te potiče izmje-nu tvari i u dubljim dijelovima tijela. U tomsmislu gorušičina pasta upotrebljava se kod akutnih upala zglobova i živaca,upale pluća, kod jakog bronhitisa, upale porebrice, hripavca, iscrpljenosti,smet-nji u cirkulaciji krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, anginepectoris, nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti.




DALJE >>>>

LEKOVITO BILJE

KADA SABIRATI  LEKOVITO BILJE?

Biljka ne sadrži uvijek jednake količine aktivnih tvari,koje je čine Ijekovitom, te je zato veoma važno u koje je vrijeme brati. Istotako, pojedini dijelovi Ijekovitog bilja ne sabiru se u isto vrijeme.

Citavazeljasta biljka sabire se tek onda kada je zrela za razmnožavanje, tj. kadapočinje cvjetati. To je vrijeme kada ona u svojim nadzemnim dijelovima,posebice u listovima, sadrži najviše aktivnih tvari. Kod višegodišnjihzeljastih biljaka prilikom branja valja biti oprezan. Biljku se ne smije čupatiiz korijena, nego rezati samo mlađe dijelove, a ostavljati starije prizemnedijelove koji će se ponovo pomladiti. Takvim opreznim branjem stabljike biljkase pomlađuje i štiti od uništenja.

Listovi seberu kao i stabljika, uglavnom u početku cvatnje, što je znak da je potpunorazvijena i da sadrži najviše aktivnih tvari. Pri kraju cvatnje,pogotovo kad se plod formira i dozrijeva, Ijekovito bilje, redovito, posjedujenajmanji sadržaj aktivnih tvari. Kad se beru listovi, obratiti pažnju da buduzeleni, razvijeni i bez nametnika. Listove biljaka što sadrže eterična uljapotrebno je što brže osušiti i pohraniti. Nakon što se osuše, listovi morajusadržavati približnu boju koju su imali dok je biljka bila u svježem stanju.Promijeni li se znatnije boja, to je znak da su u biljci nastale promjene usastavu važnijih tvari i da nije za Ijekovitu upotrebu.

Cvjetovi se beru u vrijeme njihove pune razvijenosti, štoznači, prije nego su ocvali. Kad se cvjetovi trgaju ili režu, valja paziti dapeteljka bude što kraća. Isto tako, ne bi bilo dobro kad bi cvjetove trgali bezpeteljki. U tom bi slučaju cvjetovi ubrzano gubili aktivne tvari. Sušiti ihbrzo i paziti da na njima ne bude insekata.

Plodovinamijenjeni liječenju beru se neposredno prije sazrijevanja. Mesnatiji plodoviteže se suše pa se zato uglavnom ižlažu većoj toplini u tankim kriškama.

Kora seobično sabire u proljeće jer se tada najlakše guli s drveta. Koru guliti smlađih grana, ne starijih od dvije do tri godine. Ta je kora manje ispucala iviše je glatka, a sadrži više aktivnih tvari.

Podzemni dijelovi dvogodišnjihIjekovitih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine. Kodvišegodišnjih biljaka podzemni dijelovi sabiru se u drugoj godini. Podzemnimesnati dijelovi Ijekovitog bilja sakupljaju se u ranu jesen prije kiša. Oni sepažljivo očiste od zemlje i suhih dijelova, usitne na manje dijelove i ondasuše, obično na umjetnoj toplini.

U nastavku poglavlja, dajemo upute koji se dio opisanebiljke sabire, u koje vrijeme i na koji se način suše pojedini sabranidijelovi.

U knjizi srno opisali samo one biljkekoje smo preporučivali u pojedinim recepturama. Pored osnovnog naziva Ijekovitebiljke, koji se upotrebljava u Hercegovmi, naveli smo latinski i druge nazive,koji se upotrebljavaju u raznim krajevima naše zemlje.

Sutherlandia fructensis

microphylla

 Sutherlandia fructensis

microphylla

-biljka koja raste na jugu Afrike, odavno

su poznata njezina ljekovita svojstva

-upotrebljava se za liječenje mnogih

bolesti pa i onih teških: rak unutrašnjih

organa,znatno popravlja stanje oboljelih

od AIDS-a, liječi TBC, shizofreniju i

kliničku depresiju

Matičnjak

(Melissa officinalis)

Matičnjak

(Melissa officinalis)

-trajnica s razgranjenom stabljikom

-uzgaj se zbog ljekovitih svojstava i

zbog obilja nektara koji nudi pčelama

-jača srce i smiruje lupanje, "trava za

vedrinu", jer jača sve vitalne

sposobnosti, djeluje protiv "crnih

misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane

živčanom napetošću i gubitka

pamćenja

-ima antivirusno, antibakterijsko i

umirujuće djelovanje.

-od 1611. sačuvala se receptura za

proizvodnju “karmelićanske vode” od

matičnjaka

-oleum melissae, skupocjeno ulje koje

se koristi za izradu parfema ili se

njime

premazuju bolna mjesta na tijelu

(reuma i neuralgije)

Gospina trava, kantarion

(Hypericum perforatum)

Gospina trava, kantarion

(Hypericum perforatum)

-raste uz rubove šuma, suhi brežuljci,

polja, livade, kamenita mjesta

-biljka ima fitocidno djelovanje od

kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki

bacili dizenterije, TBC i druge bakterije

-ulje od gospine koristi se za vanjsko

liječenje rana, za rane koje teško

zacjeljuju te za starije opekline

-za pripravak lijeka uzima se biljka sa

cvjetovima i bez korijena

Stolisnik, hajdučka trava

(Achillea millefolium)

-trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska

Stolisnik, hajdučka trava

(Achillea millefolium)

trava, sporiš,kunica, hajdučka trava

-višegodišnja biljka, visine do 80 cm

-poznata je od davnih vremena (spominju je Hipokrat i

Plinije)

-djeluje protuupalno, zacjeljuje rane i zaustavlja krvarenje

-djelotvoran je protiv grčeva, smiruje srce i krvotok

(preporučuje se osobama sklonim angini pectoris)

Majčina dušica

(Thymus serpyllum)

-najdjelotvornija stvar u majčinoj dušici je timol –

eterično ulje tamno crvene boje

Majčina dušica

(Thymus serpyllum)

-najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata

poslije podne

-lijek: za izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko

sredstvo,protiv kašlja, hripavca, za jačanje

želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak

kod oboljenja želuca i crijeva,naročito smanjuje

želučane grčeve, kod nesanice odraslih,

vrtoglavice, bljedoće i slabokrvnosti.

Gavez

(Symphytum officinale)

Gavez

(Symphytum officinale)

-nalazimo ga na vlažnim mjestima, u

blizini seoskih dvorišta, jarcima, uz vode i

na vlažnim livadama

-kao lijek se najviše koristi crni korijen

-lijek: protiv plućnih bolesti, kašlja i grčeva

-u prahu se stavlja na svježe rane,

pomaže obnavljanju tkiva

Trputac/bokvica

Trputac/bokvica

(Plantago sp.)

-djeluje protiv upale kože i sluznice,

liječi zubobolju i čisti krv

Neven

(Calendula officinalis)

-jednogodišnja biljka, visina 30-50 cm

-podrijetlo: mediteranska biljka

-srednjevjekovni spisi opisuju njegova

Neven

(Calendula officinalis)

ljekovita svojstva: koristio se kao lijek

protiv žutice, kuge i raka

-cvjetovi nevena se smatraju se

univerzalnim sredstvom za rješavanje

kožnih problema

-nevenovi cvjetovi koriste se i kao

prirodna boja

Pelin

(Arthemisia absinthium)

-biljka visine 0,5 do 1m

-ljekoviti su cvjetni vrhovi s listićima

-ulje sadrži terpen te oko 3-10 % tujona

(otrov)

-upotrebljava se u liječenju loše probave,

Pelin

(Arthemisia absinthium)

slabog apetita, podrigivanja, žgaravice,

glista , bolesti jetre, slezene, bubrega,

žutice,groznice, grušanja krvi i mokraćnog

mjehura

-znakovi trovanja: povraćanje, zbunjenost,

glavobolja i nesvjestica (predoziranost u

upotrebi protiv glista, prekomernog

uživanja pelinkovca, izazivanja pobačaja)

Verbena, željezarka

(Verbena officinalis)

Verbena, željezarka

(Verbena officinalis)

-kao lijek se upotrebljavaju vrhovi

dijelovi, cvjetovi i listovi

-stari su Rimljani biljku upotrebljavali

za čišćenje žrtvenika podignutih

Jupiteru

-pridavali su joj moć koja junacima

pribavlja neranjivost pa i besmrtnost.

ALPSKA RUZAili PJENIŠNIK —rhododendron ferrugineum

Drugi nazivi: sleč, crvena alpska ruža, gorska ruža,rododendron.

Opis biljke: alpska ružaili pjenišnik planinska je biljka što raste isključivo na visokim planinskimpodručjima. To je zimzelena i trajna biljka što raste u grmovima. Listovi sukožasti i jajastog oblika. S gornje strane listovi su tamnozeleni, a s donje upočetku žutozeleni, a poslije smeđi, nalik rđi, i Ijuskavi. Cvjetovi su crveneboje, zvonasti, skupljeni u grozdaste cvatove.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kraja kolovoza.

Stanište: Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom navisinama od 1500 do 2500 metara.

Ljekoviti diobiljke: listovi koji se beru neposredno prije cvatnje biljke.

Ljekovito djelovanje: alpska ružaili pjenišnik Ijekovita je biljka kojom se pospješuje izlučivanje znoja imokraće. Koristi se, zatim, u liječenju reumatizma zglobova, bolova u mišićima,uloga(gihta) i neuralgičnih bolova.

ANĐELIKA — angelicasilvestris

Drugi nazivi: angelika,anđeoski korijen, anđeosko drvo, kravojac, divlja pirevina, siriš, šiviz.

Opis biljke: anđelika jedvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilično je nalik kimu i anišu. Doseževisinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavičasteboje. Razgranjuje se samo na gomjim dijelovima. Listovi su veliki, dvostruko itrostruko razdijeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvijet je štitac sazelenka-stirn i žućkastobijelim cvjetićima. Ogranci štica imaju kratke,čekinjaste zaštitne listiće. Korijen je sineđe do crvenkastosmeđe boje. Miriskorijena je jako aromatičan i ugodan, a okus sladunjav, poslije oštar i gorak.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.

Ljekovito djelovanje: čaj od listova anđelike griježeludac, čisti krv i rnokraćni mjehur. U mješavini s drugi.m biljkama izlučujeotrovne i pokvarene sokove iz krvi, želuca i crijeva te otklanja trbobolju,nadimanje, dizenteriju, grčeve i otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluzu prsirna, bolesti grla, a isto tako, veoma je koristan u liječenju kožnihbolesti i osipa.

Anđelika je jedna od najstarijihIjekovitih biljaka, koja do danas nije izgubila na vrijednosti. Naziv, anđeoskiili sveti korijen« dobila je za vrijeme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujućikorijenu anđelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. cme smrti.

ANIŠ — pimpinellaanisum

Drugi nazivi: anason,anis, slatki janež, slatki komorač, slatki kopar, slatki kumin.

Opis biljke: aniš jejednogodišnja biljka koja izraste od 1/2 do 1 metra visine. Ima granatu,pahuljavim dlačicama pokrivenu šupIju stabljiku, s okruglasto nazubljenim,srednjim — dvostruko perastim, a gomjim — uskim lancetastim bijelim cvjetićima.Najdonji listovi sastoje se od 3 okruglasto urezana listića, srednji listovi suprstenasti, a gornji usko krpasto razdijeljeni. Plod je jajastog oblika, premavrhu sužen, a sa strana malo stisnut, dugačak 3 do 6 mm. Boja ploda jesvijetlozelenosiva.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljava plod, odnosnozrelo sjeme što se sabire samo po suhom vremenu.

Ljekovito djelovanje: sjeme anišadjeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu iodvod štetnih sokova iz organizma te čisti krv i jača živce. Cisti od sluzipluća, želudac, mjehur i bubrege, jača probavne organe, popravlja neurednumenstruaciju te otklanja nesanicu.

ARIŠ — larixeuropaea

Drugi nazivi: arič,ariševina, gorski mecesan, macesan. Opis biljke: ariš je jedinocmogorično drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmeđom ispucanom korom išiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankimizdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju.Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ienski cvjetovi razvijaju u malešišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smolaima miris na balzam, a okus poput terpentina.

Vrijemecvatnje: travanj i svibanj, a sjeme sazrijeva u listopadu istudenom.

StaniSte: arišponajbolje uspijeva u planinama, a često sačinjava goleme šumske prostore. Brzoraste i zbog toga se sadi i uzgaja.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se skupljaju zeleni češeri uproljeće i početkom Ijeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen.

Ljekovitodjelovanje: iglice i mladi češeri koriste se za pripremanje uvarka,za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jakoslabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga zaliječenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Caj pripremljen od koreariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu uzglobovima, osip i čireve.

Smola pripremljena s vinom i medom čistizačepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega imokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.

ARNIKA iliMORAVKA — amicamontana

Drugi naz.ivi: brđanka, veprovac, vučji zub.

Opis biljke: arnika ilimoravka je dugotrajna, aromatična biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno imalo razgranato s jednom cvjetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malonazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvijet je glavica s jezičastimvjenčićem na vrhu stabljike i proSirenim cvjetovima koji imaju pricvjetnelistiće. Cvjetovi su žuti ili narančastocrveni.

StaniSte: raste na suhim livadama, obroncima i brdima.

Lfekovitidijelovi biljke: za lijek se koriste cvijet, korijen,odnosno podanak i listovi. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje uprolječe. 1 cvijet i korijen amike ili moravke potrebno je brzo sušiti, daodviše ne ishlape.

Ljekovito djelovanje: amika ilimoravka, prije svega, koristi se u liječenju rana, pri čemu ublažava bolove ipospješuje njihovo zacjeljivanje. U tu svrhu priprema se tinktura od moravkešto se razrjeđuje s vodom. Korisna je, također, u liječenju grla te s drugimtravama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanjecirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.

BEDRENIKAOBICNA — pimpinellasaxifraga

Drugi naziv: velika siljevina.

Opis biljke: podzemnastabljika joj je razvijena. Listovi su perasti.

Vrijemecvatnje: cvate ružičastobijelim ili žutim cvjetićima od lipnja dolistopada.

Stanište: raste nasuhim livadama, uz putove i šikare i naraste do 80 cm visine.

Ljekoviti diobiljke: u proljeće i jesen sabire se podanak kojega je mirisnalik mirisu klinčića. Suši se u hladu na mjestu s mnogo zraka.

Ljekovito djelovanje: koristi seza liječenje živaca, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, slabokrvnosti ibubrega koji su oboljeli od bubrežnog 

kamenca.

BOKVICAŽENSKA ili TRPUTAC VELIKI — plantago major

Druginaz.ivi: paskavica, pitoma bokvica, široki trputac, velikabokvica, bukvica.

Opis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ilitrpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, narubovima djelomično ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima ističe seuglavnom 7 provodnih žila. Cvjetna stapka je uspravna i okrugla a cvjetniklasić je duguljastovaljkast.

Stanište: bokvicaženska ili trputac veliki može se naći na zapuštenim livadama, pustimzemljištima, stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokihplaninskih područja.

Ljekoviti diobiljke: za lijek se sabiru samo listovi, a suše se u tankimslojevima na hladnom i prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanfe: koristi sekao sredstvo za liječenje rana i čireva jer suzbija upale. Isto kao bokvicamuška ili trputac muški, koristi se kao lijek protiv kašlja i za rastvaranjesluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u liječenjubolesti mokraćnog mjehura te čireva na želucu i crijevima.

BOR OBICNI — pinus silvestris


Drugi nazivi: bijeli bor, cam, divlji bor, lucevina, šumski bor.
Opis biljke: bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korijen bijelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mladi, njegove grane i deblo pokriveni su smede-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smedom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijeloga bora sastavljene su u cupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali cešeri, koji u pocetku imaju crvenkastu, a poslije smedu boju i postaju drvenasti.
Vrijeme cvatnje: svibanj, a sjeme sazrijeva tek u listopadu iduce godine.
Stanište: bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskirn podrucjima.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice cetinara, valja upotrebljavati, po mogucnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (cetine) koje se cuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja Ijekovita svojstva.
Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u lijecenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bron-hitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takoder, u lijecenju astme te u lijecenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grceva izazvanih žucnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za lijecenje odredenih boles.ti, iako rjede koriste se i cešeri.

BOSILJAK — ocimumbasilicum

Drugi nazivi: bosiok, bosilje, fasliđan, masliđan.

Opis biljke: bosiljak jejednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sarazgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, bijeli,dvousnati cvjetovi nalaze se u gornjem dijelu stabljike i tvore pršljen.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.

Stanište: bosiljak seuzgaja u vrtovima i loncima. Cijela biljka je veoma ugodna mirisa.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljava cijela biljkasa sjemenom.

Ljekovito djelovanje: bosiljak sekoristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje, liječenje astme izapaljenje bubrega. Koristi se, također, za poboljšanje teka i protiv nesanice.Sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.

BREZA — betula

Drugi nazivi: brez, brezuša, briza, brizovina,metlika.

Opis biljke: postojedvije vrsti breza: bijela ili obična breza i cvetna ili sjeverna breza. Uliječenju Ijekovitim biljem obje imaju jednaku vrijednost.

Breza je 10do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom što semože Ijuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su kosočetvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačkesu 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.

Vrijemecvatnje: konac travnja i u svibnju. Stanište:rasprostranjena je na planinama, a nalazi se pojedinačno ili u skupinama.Najčešće se nalazi na močvamom i vlažnom tlu, i kao ukrasno drvo po parkovima.

Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se skupljaju sok, rese,listovi i kora. Sok se vadi koncem veljače ili početkom ožujka, a lišće se bereza vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen.

Ljekovitodjelovanje: u prolječe, kad počnu kolati sokovi, probuši se rupa ustablu. U nju se stavi tanka cjevčica pomoću koje dobivamo brezov sok. U sokuse nalazi šećer te, ukoliko ga grijemo da provri, dobivamo brezovo vino. Sok ivino su odličan lijek za liječenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnihkamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Uklanja slabo rnokrenje, bjelančevine umokraći i čisti krv.

Čaj od brezovog lišća i resa pojačavaizlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu,reumatske bolesti i vodenu bolest.

BETONIKA ili KLAŠ — betonica officinalis (stachys o.)

Drugi naz.ivi: betunika, crvena metvica, cistac, gušar, petonika, ranilist, ranjak.

Opis biljke: betonika ili klaš malena je biljka s duguljasto-jajastim crvenim listovima što su nazubljeni na svojim krajevima. Cvjetovi su skupljeni u 10 cm dugacki cvat sa ružicasto-modrim cvjeticima.

Vrifeme cvatnfe: od srpnja do rujna.

StaniSte: betonika ili klaš raširena je po cijeloj Evropi, a nalazi se na vlažnim livadama, svijetlim prozracnim šumama, zatim, na suhim šumskim livadama, suncanim obroncima i brdskim livadama.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek skupljaju se listovi i korijen, i to za vrijeme cvatnje. Suši se na sjenovitom i prozracnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: listovi betonike ili klaša služe u lijecenju rastrojenih i slabih živaca, padavica, žutice, astme, za cišcenje pluca, protiv povracanja krvi, žgaravice, vodene bolesti, reumatskih bolesti, uloga (gihta) i želucanog katara. Korijen se koristi kod povracanja i otrovanja.                                                        

BOKVICA MUSKA ili  TRPUTAC MUŠKI — plantago lanceolata

Drugi nazivi: konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak.

Opis biljke: bokvica muška ili trputac muški trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima. Na listo-virna je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedim cvijetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do pocetka rujna.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvatnje, a sjeme nakon što sazrije.

Ljekovito djelovanje: bokvica muška ili trputac muški sadrži mnoge Ijekovite tvari koje joj daju sposobnost u lijecenju svih oboljenja organa za disanje, osobito kod vece ili manje nakupine sluzne izlucevine. Izvrstan je prirodni lijek kod plucne astme, upale plucnih vrškova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.

DALJE >>>>>