BOROVNICA — vacciniummyrtillus
Drugi nazivi: borovinka, borovnjača, brusnica, crnaborovnica.
Opis biljke: borovnica je malen grm sa čvorastimstabljikama, visine 20 do 30 cm i puzavim korijenom. Mladi listovi jajastog suoblika, s kratkom peteljkom i na rubu sitno nazubljeni. Pojedinačni cvjetovinalaze se u pazuhu lista. Cvjetovi su okruglastozvonastog oblika isvijetloružičaste boje. Plod je sočna crnomodra boba veli-čine graška, koja navrhu završava kružnom udubinom.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, ovisno ovisini i položaju staništa.
Stanište: borovnica uvelikom mnoštvu pokriva tlo crnogoričnih i bjelogoričnih šuma.
Ljekovitidijelovi biljke: listovi se sabiru prije sazrijevanjaplodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru Ijeti,nakon sazrijevanja, a suše se na suncu ili umjetnoj toplini.
Ljekovito djelovanje: listovi se upotrebljavaju protivstvaranja mokraćne kiseline te za liječenje kod povraćanja, proljeva, želučanihgrčeva, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju u liječenju hemoroida,protiv neuredne stolice i slabog teka.
BRSLJAN — hederahelix
Opis biljke: bršljan jedo 20 m duga povijuša s trajno zelenim listovima i mnogobrojnim korijenjem postabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće i kamenje. Pri svojoj osnovistabljika je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gomji listovi poobodu su cjeloviti, dok su donji srcolika oblika i razdijeljeni u 3 do 5režnjeva. Cvjetovi su sitni, izvana mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni upoluloptasti štit.
Vrijemecvatnfe: biljka cvjeta od kolovoza do listopada. Plod je okruglabobica modrocrne boje.
Stanište: bršljanraste po stijenama, ruševinama i šumama. U gradovima se uglavnom uzgaja kaoukras na zidovima.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju listovi iplodovi.
Ljekovitodjelovanje: bršljanov list već u malim količinama djeluje na krvnesudove i srce. Koristi se za liječenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolestiočiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubre-zima, upale mokraćnog mjehura ibijelog cvijeta kod žena. Koristi se, zatim, u liječenju kožnih bolesti, rana iskrofulozne djece (koju je potrebno kupati u uvarku od bršljanova lista).
Bršljanov plod potrebno je opreznokoristiti. Miješanjem s preslicom i nanom koristi se u liječenju nekihunutrašnjih bolesti.
CELER — apium graveolens
Drugi nazivi: ak, cereviz, pitomi celer, celon, selen, selin, zelena.
Opis biljke: celer je dvogodišnja zeljasta biljka s mesnatim i vretenastim korijenom koji ponekad može biti i gomoljast. Stabljika mu je razgranjena, a doseže visinu od 40 do 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, dok su listici klinastog oblika, gore urezani i nazubljeni. Kuglasti plod je rebrast.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna. Cvjeta bijelim i sivo-bijelim cvjeticima, koji su skupljeni u štit s kratkom peteljkom.
Stanište: celer raste kao divlja i kulturna biljka koja se uzgaja u povrtnjacima. Kao divlja raste na obalnom podrucju i na vlažnim podrucjima gotovo cijele Evrope, a nalazi se i na drugim kontinentima. Drži se da je divlji celer otrovan te ga zato ne upotrebljavamo u lijecenju Ijekovitim biljem. Za vrtni ili pitomi celer drži se da je veoma znacajna Ijekovita biljka.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se koristi korijen vrtnog celera koji se kopa od sredine rujna do sredine studenoga. Svježa biljka sabire se od svibnja do konca kolovoza.
Ljekovito djelovanje: celer se koristi u lijecenju vodene bolesti, reumatskih bolesti, gihta (uloga) i pretjerane gojaznosti, kronicnog katara pluca, grceva u prsnom košu, što su povezane s osjecajem straha, nadutosti, slabosti želuca, pomanjkanja teka i bolesti koje su uvjetovane nedostatkom osnovnih tvari potrebnih organizmu. Isto tako, celer poboljšava krv i cirkulaciju krvi.
CIKLA — betavulgaris var. cicla
Drugi naziv: crljena blitva, cveka, cvekla, crvenarepa.
Opis biljke: iz osnovneishodišne biljke, koje je pradomovina obala Sredozemnog mora, proizašle sumnoge kulturne sortne repe. Iz početnog tankog korijena, stoljetnim uzgajanjemdobiven je go moljasti podzemni dio biljke. Iznutra je crvene do krvavocrveneboje, a stabljika i listovi su kod većine sorti crveno nahukani.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podzemnidio biljke. Sabire se u jesen, u rujnu i listopadu. Pohranjuju se u umjerenotople prostorije. Ako se čuva na odgovarajući način, cikla se može sačuvati doidućeg Ijeta.
Ljekovito djelovanje: osnovnodjelovanje cikle je u suzbijanju tumora i liječenju leukemije. Zatim, uliječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju. Osimtoga, koristi se za reguliranje krvnog tlaka, osobito kod bolesnika s niskimkrvnim tlakom; povoljno utječe na živce i rad mozga. Za sve vrsti liječenjakoristi se svježe cijeđeni sok iz cikle, a iz 1 kg cikle može se dobiti 700 do750 g soka. Cikla je, nadalje, korisna u liječenju slabokrvnosti, posebno udjece i mladih osoba, a pospješuje rad želuca, crijeva i žuči.
CUVARKUĆA — empervivumtectorum
Drugi nazivi: cmilić,divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara.
Opis biljke: čuvarkuća jetrajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskamapokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetićizvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a u nekih podvrsti, crveno-ljubičasteili žute boje.
Vrijeme cvatnje: u srpnju i kolovozu.
Staniste: raste pokrovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovonikakvih zahtjeva.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi,Ijeti, za vrijeme cvatnje.
Ljekovito djelovanje: svježeiscijeđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervnerastrojenosti, padavice, nemimih sno-va i straha u male djece. Svježezdrobljeni listovi ili čisti sok koristin se kao sredstvo koje hladi i steže,zatim, protiv čireva, rana, opekotina; za bolna mjesta nastala gihtom te zaliječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se uliječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom(jer ga sok čuvarkuće rastvara).
CICAK — arctiumlappa
Prilog u bojiIV, sl. 1
Drugi nazivi: čičak zeleni, gorki lepuh, konjskičičak, lepušina, repuh, veliki čičak, veliki lepuh.
Opis biljke: čičak je dvogodišnja biljka koja imadugačak i sivosmeđi i vretenasti korijen. U prvoj godini pojavljuju se velikiprizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U dru-goj godiniizraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 1/2 metar. Listovi susve manji idući prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cjevastim,gusto zbijenim cvjetićima, što imaju kukice pomoću kojih lako prianjaju zaodjeću.
Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna.
StaniSte: raste uz putove, na livadama i neobrađenom zemljištu.
Ljekovitidijelovi biljke: Za lijek se upotrebljavaju korijen,listovi i sjeme. Dvogodišnje korijenje sakuplja se u proljeće i jesen, listovidok su još mladi, a sjeme kad sazrije.
Ljekovito djelovanje: korijen čička djelujeprotuotrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Isto takokoristi se u liječenju veneričnih bolesti, svih vrsti čireva, skrofula, gihta(uloga), zastarjelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. Čajod mladog lišća koristi se u liječenju katara želuca i nadutosti, a dobro jesredstvo i protiv raznih osipa, čireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Sjemečička koristi se za sve bolesti za koje se koristi i korijen i listovi, s timešto sjeme jače djeluje. Sjeme čička koristi se za pravljenje čičkova ulja kojeje jako dobar lijek protiv peruti i ispadanja kose. Korijen, listovi i sjemečička nakon godinu dana gube svoje Ijekovito djelovanje.
CRVOTOCINA — lycopodiumclavatum
Drugi nazivi: lisičjak,lisičji rep, prečica, plavun, zmijina mahovina.
Opis biljke: crvotočina je trajna zimzelena biljka.Nalikuje mahovini i iina 1 do 2 rnetra dugačku puzeću stabljiku što je račvastorazgranjena i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Nastrani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se brojni nježni i sitnikorjenčići. Crvotočina ne cvate jer je papratnjača.
Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se gustenakupine koje na vrhu nose po dva plodna klasa, kao vilice. Truske čine sitnisvijetložuti prah što prianja uz predmete, pliva po površini vode pri čemu sene moči. Taj prah je bez okusa i mirisa, a u vatri lako i izgara.
Vrijeme cvatnje: u kolovozu i rujnu.
Stanište: crvotočinaraste po cijeloj Evropi u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima.
Lfekovitidijelovi biljke: za liječenje se upotrebljava sjemecrvotočine, odnosno spore, što se naziva još i brašno crvotočine. Koristi se,također, i cijela biljka. Cijela biljka sabire se od svibnja do rujna, a suši uhladu.
Ljekovito djelovanfe: »brašno«(truske ili spore) crvotočine upotrebljava se posipanjem oboljelih dijelovakože, posebno u bolesnika koji su prinuđeni dugo vremena ležati u postelji.»Brašno« crvotočine koristi se kod bolesti mokraćne cijevi i mjehura. Budući da»brašno« crvotočine pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline, koristi se uliječenju uloga (gihta) i reumatičnih bolesti. Citava biljka primjenjuje se uliječenju bolesti mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i grčevitihbubrežnih napada, te u liječenju skrufuloze i rahitisa.
DINJICA —sanguisorba minor
Opis biljke: raste povlažnim livadama, grmasta je i visine do 90 cm. Stabljike dinjice su uspravneili razgranate. Listovi se nalaze na dugačkim drškama, a složeni su nasuprotno.Uglavnom ih ima 19, jajoliki su i jako nazubljeni. Na naličju su listovisivkaste boje. Na vrhu stapke nalaze se cvjetovi u obliku glavice kao u luka.Muški cvjetovi nalaze se pri dnu.
Vrijemecvatnje: od lipnja do kolovoza, sa crveno-smeđim cvjetićima. Zavrijeme cvatnje sabire se cijela biljka i suši u hladu.
Ljekovito djelovanje: dinjica sekoristi u liječenju nadimanja i truleži u želucu i crijevima. Korisna je uliječenju običnog i krvavog proljeva, katara u crijevima te proširenog ispuštenog želuca.
DETELINADIVLJA — anthyllisvulneraria
Drugi nazivi: djetelinakamenjarka, mačja djetelina, zečja dje-telina.
Opis biljke: divlja djetelina je polegnuta iliuspravna biljka visine 20 do 40 cm. Pokrivena je svileno sjajnim dlakama. Donjilistovi nalaze se na dugačkim peteljkarna, jednostavno ili perastorazdijeljeni. Na stabljici su listovi sjedeći i neparno perasti. Biljka cvatenarančasto-crvenirn ili grimizno-crvenim cvjetovima koji su složeni u plosnateglavice ovijene prstasto razdijeljenim ovojnim listom.
Staniste: divlja djetelina raste u brdskom vapnenačkom gorju.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru cvjetovi zavrijeme cvatnje. Ubrane cvjetove potrebno je što brže sušiti na sjenovitorn izračnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: divljadjetelina koristi za liječenje rana. Kao čaj pije se za čišćenje krvi, jačanježeluca te kao sredstvo za otvaranje.
DUBCAC — teucriurnchamaedrys
Opis biljke: postojinekoliko vrsti biljaka istoga naziva. Sve su jako srodne. Raste kao polugrm srazgranatom stabljikom. Ima uske ovalne i duboko nazubljene listove koji sudlakavi. Cvate crvenim, a kadšto i bijelim cvjetovima što su u obliku grozdasakupljeni na jednoj strani. Dubčac ima veoma jak miris. Zbog gorkih tvaridubčac je odavno poznat kao Ijekovita biljka.
Stanište: raste napašnjacima, livadama i karnenjarima naših primorskih krajeva i na rubovimašuma.
Ljekoviti dio biljke: za vrijeme cvatnje sakuplja secijela biljka bez korijena.
Ljekovito djelovanje: dubčacantiseptično djeluje jer uništava mikrobe i bacile. Zbog tih svojstavaodstranjuje trulež u crijevima i želucu. Upotrebljava se, nadalje, protiv svihgroznica, a koristan je u liječenju šećeme bolesti, odnosno gušterače.
DIVIZMA — verbascumthapsus
Drugi nazivi: beloperka, divlji tabak, svećnik, vučjirep.
Opis bilfke: divizma jedvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1 1/2 metar, uspravna je ipokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemnilistovi, a u drugoj naraste samo stabljika. Listovi su krupni i debeli,duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok suoni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sjedeći. Cvjetovi su skupIjeni ugornjem dijelu stabljike u dugačak klas, žute su boje s bijelo ili crvenkastovunastim prašnicima.
Vrijeme cvatnje: cvate od srpnjado kolovoza.
Stanište: raste posunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitu tlu.
Ljekoviti diobiljke: za lijek se skupljaju cvjetovi i listovi u vrijemecvatnje.
Ljekovito djelovanje: svježilistovi koriste se za pripremanje obloga za otekline, hemoroide i lišajeve.Pomiješana s drugim Ijekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolestipluća, posebno suhog kašlja,prsobolje, groznice te za liječenje katara želuca i crijeva i protiv grčevaprobavnih organa. Ulje od divizrne izvanredno je sredstvo za mazanjebolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje. Ulje od divizrne priprema setako da se boca napuni do polovice sitno isjeckanim listovima divizme, prelijese čistim maslinovim uljein, začepi vatom i ostavi na suncu 40 dana.
DRACA — paliurus(australis) spina christi
Prilog u bojiV, sl. 1
Opis biljke: drača je drvenasta grrnolika biljkavisine 3 do 4 metra. Ima veoma jak korijen što prodire duboko u zemlju. Izglavnog korijena izbija sporedno korijenje, koje je, također, vrlo jako. Izstabljike izbijaju ravni izdanci na kojima su pravilno raspoređeni zelenilistići tamnozelene boje jajastog oblika. Na jednom izdanku, usporedno s objestrane nalazi se obično 12 do 15 listića. Iz pazuha izdanka izbijaju mali žuti,jako medonosni cvjetići, slaba mirisa.
Vrijeme cvatnje: u travnju.
Ljekoviti dio biljke: za lijek seskupljaju dozreli plodovi — mali okrugli »kolačići« prornjera 2 do 3 cm, kojidozrijevaju u kolovozu i rujnu.
Ljekovito djelovanje: drača jeodavno poznata kao antiseptičko sredstvo što se uspješno koristi kod proljeva,dizenterije (srdobolje), zapaljenja debelog crijeva te u liječenju nervnih ireumatičnih bolesti.
DUNJA — cydoniaoblonga mill.
Drugi nazivi: funja, kunja.
Opis biljke: dunja jedrvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bližisrodnik iako se često pojavIjuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka ismeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo sto su po rubovima cjeloviti i sdonje strane sivo pustenasti. Ima velike cvjetove svijetlocrvene do bijeleboje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabukeili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje selako skidaju. Raste na mjestima gdje uspijeva i vinova loza.
Vrijemecvatnje: od svibnja do lipnja, a plodovi sazrijevaju u listopadu.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju plod,listovi i sjeme dunje.
Ljekovito djelovanje: plod dunjeizvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemenakoristi se u liječenju
rana što nastaju dugotrajnim ležanjembolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kodupaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama.Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju slnznice ždrijela, krajnika idišnih putova. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhanadunja. Budući da dunja steže, preporuča se za liječenje rana, a iznutra zaublažavanje jakih proljeva.
GAVEZ – symphytum officinale Drugi nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez. Opis biljke: gavez ima sočnu, grubo dlakavu stabljiku visine 20 do 100 cm. Višegodišnji korijen gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i sočan. Izvana je tamnosmedje do crnkaste boje, a iznutra bijele do svijetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, dugoljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenično poredani i grubo dlakavi po cijeloj površini. Cvjetovi izbijaju tijekom ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobijela do ružičaste ili ljubi-časte. Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza. Stanište: gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi. Nalazi se na vlažnim mjestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika predstavlja korov što se teško iskorjenjuje (zbog dužine korijena). Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju listovi i korijen. Korijen se skuplja u proljeće i kasnu jesen. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se posuši, reže na komadiće i do kraja suši na toplom mjestu. Ljekovito djelovanje: od svih domaćih ljekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, tvar što ponajviše djeluje u stvaranju novih stanica – zbog čega se gavez koristi u liječenju rana, čak i zapuštenih gnojnih rana. Njime se liječe sve vrsti ozljeda: ispucanost, posjekline, lom kostiju, izljev krvi i sl. Korijen gaveza djelotvoran je u liječenju raznih poteškoća probavnih organa, protiv katara želuca (s proljevom ili bez njega), srdobolje, bolesti bubrega i kod prejake menstruacije. Upotrebljava se kod krvarenja želuca, bron-halnog katara, upale pluća, krvavog kašlja i ispljuvka, upale porebrice i dr. |
GORCICABIJELA — sinapisalba
Drugi nazivi: gorušica, slačica bijela.
Opis biljke: gorčica bijela ima uspravnu, razgranatustabljiku visine do 60 cm. Ima perasto ili lirasto zarezane listove. Svi su jojdijelovi dlakavi.
Vrijeme cvatnje: cvate od svibnja do kraja srpnjalijepim žutim cvjetovima.
Staniste: raste povrtovima, žitnim poljima i napuštenim mjestima.
Ljekoviti diobiljke: za lijek se koristi sjeme koje senalazi u mahunama. Sabire se u jesen; mora se jako osušiti i čuvati uzatvorenim limenkama.
Ljekovito djelovanje: bijela gorčica upotrebljava sekao lijek u liječenju šećerne bolesti, protiv navale krvi u glavu, bolesnejetre, nesanice, bolesti dušnika, reumatizma, zapaljenja plućne maramice izatvora.
GLOG — crataegus
Drugi naiivi: bijeli glog,bijela drača, bijeli trn, crveni glog, gloginja, glogovac.
Opis biljke: glog jevećinom srednje veličine. Na pogodnim staništima uspijeva i kao čvorasto,razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora jeglatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je raspoređeno trnje dužine do1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svijetloplavkasto-zeleni, a s gomje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovimahrasta, samo što su znatno manji. Bijeli cvjetovi su skup-Ijeni u bogate kitices dugim i kraćim peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje iberu se kad sazriju, u kasno Ijeto.
Stanište: glog sečesto nalazi na rubovima niskih bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, a veomačesto raste u šikarama te uz ograde i živice.
Ljekovitidijelovi biljke: za lijek se skupljaju cvjetovi sacvjetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvjetovi i listovisakupljaju se u proljeće. Cvjetovi i cvjetni vršci sabiru se samo s grmova kojisu u punom početnom cvatu. Suše se u tankom sloju pri čemu je potrebno pazitida ne promijene boju. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakondozrijevanja; suše se najprije u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se natoploj peći.
Ljekovito djelovanje: drži se daje glog jedna od najvrednijih i najdjelotvomijih Ijekovitih biljaka za srce.Glog jača i regulira rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnogtlaka, pri čemu ne samo da snizuje povišeni krvni tlak, nego povisuje preniskikrvni tlak u oslabljenog srčanog mišića. Dobar je u liječenju oštećenog srčanogmišića u starosti, kod upale srčanog mišića, u liječenju zakrečenja krvnih žilai angine pectoris. Glog općenito djeluje na smirenje živčanog sistema.
GORCICA CRNA — brassicanigra
Drugi nazivi: crnaslačica, cma gorušica, goruštica, ognjica, senf, slačica.
Opis biljke: gorčica crna jednogodišnja je biljkarazgranate stabljike što doseže visinu više od 1 metra. Listovi su s peteljkom,cjeloviti ili različito izrezani. Gomji su listovi glatki, dok su donji manjedlakavi. Na vrhu stabljike i njenih grana razvijaju se sitni žuti cvjetovi uobliku grozda. Komuške su dugačke 2 do 2 1/2 cm i priljubljene su uz stabljiku.U njima se nalaze sjemenke tamno-crvene do crveno-cme boje.
Vrijemecvatnje: od lipnja do kolovoza, a sjemenke sazrijevaju od kolovozado rujna.
Staništa: crna gorčicanalazi se kao poludivlja na obalama rijeka i šljunčanim i pjeskovitim mjestima.Uzgaja se na tlu bogatom humusom.
Ljekoviti diobiljke: za lijek se sabiru zrele komuške iz kojih se vadi sitnosjeme tamnosmeđe do crveno-crne boje.
Ljekovitodjelovanje: u gorušičinom sjemenu nalazi se otprilike 25 posto ulja.U manjim količinama gorušica pobuđuje tek, pospješuje izlučivanje probavnihsokova i primanje hranjivih tvari. Prevelike količine nisu preporučljive jermogu uzrokovati nadražaj i upalu želuca i crijeva, a u žena još i smetnje umenstruaciji te upalu jajnika. Gorušičino ulje izlučuje se bubrezima i djelujena izlučivanje mokraće, a veće količine mogu izazvati nadražaje bubrega ismetnje kod izlučivanja mokraće.
Najučestalijaupotreba crne gorčice ili gorušice je izvana, u obliku tzv. gorušičinog tijestaili paste. Kao sredstvo za nadražaj kože tijesto, prije svega, djelujeintenzivno na cirkulaciju krvi. Pasta je izvanredno Ijekovita jer prodireduboko u tkivo te potiče izmje-nu tvari i u dubljim dijelovima tijela. U tomsmislu gorušičina pasta upotrebljava se kod akutnih upala zglobova i živaca,upale pluća, kod jakog bronhitisa, upale porebrice, hripavca, iscrpljenosti,smet-nji u cirkulaciji krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, anginepectoris, nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti.
DALJE >>>>